Zadruga – Od blata do neba, cass & CDZabočka "Zadruga" svira kaj god punk hard rock. Rock'n'roll se, bez obzira koliko muzika i stihovi stranih rock veličina bili snažni i izvođači značajni, ipak najbolje i najjače osječa na vlastitom jeziku. Utoliko je zabočka "Zadruga" pravo otkriće. Album "Od blata do neba" – sa crticama iz zagorske stvarnosti (Ljuta guja, Meni nemre niko nič, Ja živim vu malomu selu), iščašenim ljubavnim pjesmama (Koštala si me, Pepica, Guska), rock basnom (Sraka), te songovima s problematikom gemišta, slobode i odrastanja (Dva put po dva, Od blata do neba, Dok bil sam mlad) – otpjevan u kajkavskom narječju i zabočkom žaargonu na kojem "Zadrugari" govore i misle, unikatno je diskografsko izdanje domaće rock scene. Tanka nit humora, karikature i samokritike koja se provlači cijelom pločom pomalo podsjeća na aktualne diskografske zgode i nezgode Dreletronica, samo u puno čvršćem, rokerskom izdanju i bez ikakvog komercijalnog podilaženja publici. Prethodnike bi ovakvog kajkavskog rock'n'rolla mogli naći u ranoj fazi zagrebačkog benda "Haustor" (Duhovi...) i zagrebačkom triju "Vještice" (međimurski glazbeni motivi), koji su imali nešto distanciraniji i rafiniraniji pristup takvom rock izražaju. Petnaest pjesama na albumu "Od blata do neba" čine fino odmjerenu i zaokruženu cjelinu, nastale su u periodu od travnja 1990. do rujna 1992. godine, a snimljeni su u Best Music Studiju s producentom Denykenom početkom ove godine. Nastale su u koloritu zelenih šuma, plodnih polja, svježeg zraka i krava koje pasu po brijegu, a kao rođene su za slušanje u potpuno drugačijem, urbanom okruženju: u autu prilikom velikih prometnih gužvi, u zagušljivim tramvajima uz pomoć walkmana, u betonskim zdanjima gradskih i prigradskih naselja, te neonom osvjetljenim bezobrazno monotonim uredskim prostorijama gdje, nakon bombardiranja funkom, rapom, hip-hopom i danceom s radio valova, brinu za mentalno zdravlje slušatelja. Istodobno "Zadrugari" teže probijanju negativističkog doživljavanja i karakteriziranja Zagorja i Zagoraca po Dudek sistemu. Jedna od rijetko autentičnih domaćih rock grupa i mogući prvorazredni ambasador autohtonog hrvatskog rock izričaja izvan naših granica.Siniša Bizović – Vjesnik, Zagreb, 31.10.1993.